banner

Minimalno invazivna totalna zamjena kuka s direktnim superiornim pristupom smanjuje oštećenje mišića

Budući da Sculco et al.prvi put prijavio totalnu artroplastiku kuka malim rezovima (THA) sa posterolateralnim pristupom 1996. godine, prijavljeno je nekoliko novih minimalno invazivnih modifikacija.Danas je minimalno invazivni koncept široko prenošen i postepeno prihvaćen od strane kliničara.Međutim, još uvijek nema jasne odluke da li treba koristiti minimalno invazivne ili konvencionalne procedure.

Prednosti minimalno invazivne hirurgije uključuju manje rezove, manje krvarenja, manje boli i brži oporavak;međutim, nedostaci uključuju ograničeno vidno polje, lake za medicinske neurovaskularne povrede, loš položaj proteze i povećan rizik od rekonstruktivne hirurgije.

Kod minimalno invazivne totalne artroplastike kuka (MIS – THA), postoperativni gubitak mišićne snage važan je razlog koji utječe na oporavak, a kirurški pristup je važan faktor koji utječe na snagu mišića.Na primjer, anterolateralni i direktni prednji pristupi mogu oštetiti grupe mišića abduktora, što dovodi do ljuljanja (Trendelenburgovo šepanje).

U nastojanju da pronađu minimalno invazivne pristupe koji minimiziraju oštećenje mišića, dr. Amanatulah et al.sa klinike Mayo u Sjedinjenim Državama uporedili su dva MIS-THA pristupa, direktni prednji pristup (DA) i direktni superiorni pristup (DS), na kadaveričnim uzorcima kako bi se utvrdilo oštećenje mišića i tetiva.Rezultati ove studije pokazali su da je DS pristup manje štetan za mišiće i tetive od DA pristupa i da može biti poželjna procedura za MIS-THA.

Eksperimentalni dizajn

Studija je provedena na osam svježe smrznutih leševa sa osam pari od 16 kukova bez povijesti operacije kuka.Jedan kuk je nasumično odabran da se podvrgne MIS-THA putem DA pristupa, a drugi putem DS pristupa u jednom lešu, a sve procedure su izveli iskusni kliničari.Konačan stepen povrede mišića i tetiva procijenio je ortoped koji nije bio uključen u operaciju.

Procijenjene anatomske strukture su: gluteus maximus, gluteus medius i njegova tetiva, gluteus minimus i njegova tetiva, vastus tensor fasciae latae, quadriceps femoris, gornji trapezius, piatto, donji trapezius, obturator internus i obturator externus (slika 1.).Mišići su procijenjeni zbog puknuća mišića i osjetljivosti vidljivih golim okom.

 Eksperimentalni dizajn1

Slika 1 Anatomski dijagram svakog mišića

Rezultati

1. Oštećenje mišića: Nije bilo statističke razlike u obimu površinskog oštećenja gluteus mediusa između DA i DS pristupa.Međutim, za gluteus minimus mišić, postotak površinske ozljede uzrokovane DA pristupom bio je značajno veći od onog uzrokovanog DS pristupom, a nije bilo značajne razlike između dva pristupa za mišić kvadricepsa.Nije bilo statistički značajne razlike između dva pristupa u smislu ozljede kvadricepsa mišića, a postotak površinske ozljede vastus tensor fasciae latae i rectus femoris mišića bio je veći kod DA pristupa nego kod DS pristupa.

2. Povrede tetiva: Ni jedan pristup nije doveo do značajnijih povreda.

3. Transekcija tetive: Dužina transekcije gluteus minimus tetive bila je značajno veća u DA grupi nego u DS grupi, a procenat ozljede je bio značajno veći u DS grupi.Nije bilo značajne razlike u ozljedama transekcije tetiva između dvije grupe za pyriformis i obturator internus.Hirurška šema je prikazana na slici 2, slika 3 prikazuje tradicionalni lateralni pristup, a slika 4 prikazuje tradicionalni posteriorni pristup.

Eksperimentalni dizajn2

Slika 2 1a.Potpuna transekcija tetive gluteusa minimusa tokom DA procedure zbog potrebe za femoralnom fiksacijom;1b.Djelomična transekcija gluteusa minimusa koja pokazuje stepen ozljede tetive i mišića trbuha.gt.veći trohanter;* gluteus minimus.

 Eksperimentalni dizajn3

Slika 3 Šematski prikaz tradicionalnog direktnog bočnog pristupa sa vidljivim acetabulumom desno sa odgovarajućom trakcijom

 Eksperimentalni dizajn4

Slika 4 Izlaganje kratkog vanjskog mišića rotatora u konvencionalnom THA posteriornom pristupu

Zaključak i kliničke implikacije

Mnoge prethodne studije nisu pokazale značajne razlike u trajanju operacije, kontroli bola, brzini transfuzije, gubitku krvi, dužini boravka u bolnici i hodu kada se uporedi konvencionalni THA sa MIS-THA. Klinička studija THA sa konvencionalnim pristupom i minimalno invazivnom THA od strane Repantis et al.nisu pokazali značajne razlike između njih, osim značajnog smanjenja boli i bez značajnih razlika u krvarenju, toleranciji hodanja ili postoperativnoj rehabilitaciji.Klinička studija Goosena et al.

 

RCT Goosen et al.pokazalo povećanje srednjeg HHS skora nakon minimalno invazivnog pristupa (što sugerira bolji oporavak), ali duže operativno vrijeme i značajno više perioperativnih komplikacija.Posljednjih godina također je bilo mnogo studija koje ispituju oštećenje mišića i postoperativno vrijeme oporavka zbog minimalno invazivnog kirurškog pristupa, ali ti problemi još uvijek nisu temeljito obrađeni.Ova studija je takođe sprovedena na osnovu takvih pitanja.

 

U ovoj studiji je utvrđeno da je DS pristup prouzročio značajno manje oštećenja mišićnog tkiva nego DA pristup, o čemu svjedoči značajno manje oštećenje gluteus minimus mišića i njegove tetive, vastus tensor fasciae latae mišića i rectus femoris mišića. .Ove ozljede su određene samim pristupom DA i teško ih je bilo popraviti nakon operacije.S obzirom da je ova studija leševni uzorak, potrebne su kliničke studije kako bi se dubinski ispitao klinički značaj ovog rezultata.


Vrijeme objave: 01.11.2023