Budući da Sculco i sur. Prvo je izvijestio da je mali incizija ukupna artroplastika kuka (THA) sa posterolateralnim pristupom 1996. godine, zabilježeno je nekoliko novih minimalno invazivnih modifikacija. Danas minimalno invazivni koncept široko prenosi i postepeno prihvaćaju kliničari. Međutim, još uvijek ne postoji jasna odluka da li treba koristiti minimalno invazivni ili konvencionalni postupci.
Prednosti minimalno invazivne hirurgije uključuju manji rezovi, manje krvarenja, manje boli i brži oporavak; Međutim, nedostaci uključuju ograničeno vidno polje, lako proizvesti medicinske neurovaskularne povrede, lošu poziciju proteze i povećani rizik od ponovne rekonstruktivne hirurgije.
U minimalno invazivnoj ukupnoj artroplastici kuka (MIS - THA), postoperativni gubitak snage mišića važan je razlog koji utječe na oporavak, a hirurški pristup je važan faktor koji utječe na snagu mišića. Na primjer, anterolateralni i direktni prednji pristupi mogu oštetiti grupne grupe otmičara, što dovodi do stijenke za ljuljanje (Trendelenburg Limp).
U nastojanju da se pronađu minimalno invazivni pristupi koji minimiziraju oštećenja mišića, dr Amanatullah i sur. Od Klinike Mayo u Sjedinjenim Državama u usporedbi su u usporedbima dva pogrešna pristupa, direktan prednji pristup (DA) i direktan superiorni pristup (DS) na kataveričnim uzorcima kako bi se utvrdila oštećenje mišića i tetiva. Rezultati ove studije pokazali su da je DS pristup manje štetan mišićima i tetivama od pristupa i može biti preferirani postupak za MIS-THA.
Eksperimentalni dizajn
Studija je provedena na osam svježe smrznutih kačića sa osam pari 16 bokova bez historije hip hirurgije. Jedan hip bio je nasumično odabran za podvrgavanje pogrešaka putem DA pristupa, a drugi preko DS pristupa u jednom kadaveru, a svi postupci su obavljali iskusni kliničari. Završni stepen ozljede mišića i tetive ocijenili su ortopedski hirurg koji nije bio uključen u operaciju.
Anatomske strukture su ocijenjene: Gluteus Maximus, gluteus Medius i njena tetiva, gluteus minimal i njena tetiva, vastus tenzorski fassiae latae, kvadriceps femoris, Gornji Trapezij, prituživač, i zatvarač (slika 1). Mišići su procijenili za mišićne suze i nježnost vidljivih golim okom.
Sl. 1 Anatomski dijagram svakog mišića
Rezultati
1. Šteta mišića: Nije bilo statističke razlike u opsegu oštećenja površine Gluteus Mediusa između pristupa DA i DS. Međutim, za mišić gluteus minimala, postotak površinske ozljede uzrokovane pristupom da je bio znatno veći od onog koji je uzrokovan DS pristupom, a nije postojala značajna razlika između dva pristupa mišića kvadricepsa. Nije bilo statistički značajne razlike između dva pristupa u pogledu povrede mišića kvadricepsa, a postotak površinske ozljede vastusskog tenzora Fassiae Latae i Rectus Femois mišići bili su veći s pristupom za DS.
2. Ozljede tetive: Ni pristup nisu rezultirali značajnim povredama.
3. Transekcija tetiva: Dužina tetimus tetima Gluteus Minimal bila je znatno veća u grupi DA u grupi DS, a postotak povrede bio je značajno veći u DS grupi. Nije bilo značajne razlike u ozljedama tetike tetike između dviju grupa za Pyriformis i Oturator Internusa. Hirurška šema prikazana je na slici 2, Sl. 3 prikazuje tradicionalni bočni pristup, a Sl. 4 prikazuje tradicionalni stražnji pristup.
Sl. 2 1A. Kompletna transekcija Gluteus Minimas tetima za vrijeme postupka DA zbog potrebe za fiksacijom bedne; 1b. Djelomični transport gluteus minimala koji pokazuje opseg povrede svoje tetive i trbuha mišića. GT. veći trochanter; * gluteus minimal.
Sl. 3 shema tradicionalnog direktnog bočnog pristupa sa acetabulumom vidljivim s desne strane s odgovarajućom vučom
Slika 4 Izloženost kratkog vanjskog rotatora u uobičajenom THA stražnjem pristupu
Zaključak i kliničke implikacije
Mnoge prethodne studije nisu pokazale značajne razlike u operativnom trajanju, kontroli boli, brzinu transfuzije, gubitak krvi, dužinu bolničkog boravka i hodanja u odnosu na klasičnu studiju MIS-THA.A sa konvencionalnim pristupom i minimalno invazivnim THA od strane revansa et al. nisu pokazale značajne razlike između njih dvoje, osim značajnog smanjenja boli, te nemaju značajnih razlika u krvari, toleranciji na hodanje ili postoperativnu rehabilitaciju. Klinička studija Goos Et al.
RCT Gooson et al. Pokazao je porast srednje HHS-a nakon minimalno invazivnog pristupa (sugerira bolji oporavak), ali duže operativno vrijeme i značajno više perioperativnih komplikacija. Posljednjih godina također su postojali i mnoge studije koje ispituju oštećenje mišića i postoperativno vrijeme oporavka zbog minimalno invazivnog hirurškog pristupa, ali ta pitanja još nisu temeljita. Sadašnja studija je provedena i na osnovu takvih pitanja.
U ovoj studiji utvrđeno je da je DS pristup uzrokovao znatno manju štetu od mišićnog tkiva od pristupa da se okazuje znatno manja oštećenja mišića gluteus, a njezina tenzora, i mišić u rektus femura. Te su povrede utvrdile sam da se približava i nije bilo teško popraviti nakon operacije. S obzirom da je ova studija kataverična uzorka, potrebne su kliničke studije za istraživanje kliničkog značaja ovog rezultata u dubini.
Pošta: nov-01-2023
