Otkako su Sculco i saradnici prvi put izvijestili o totalnoj artroplastici kuka (THA) s malim rezom i posterolateralnim pristupom 1996. godine, prijavljeno je nekoliko novih minimalno invazivnih modifikacija. Danas je minimalno invazivni koncept široko prenesen i postepeno prihvaćen od strane kliničara. Međutim, još uvijek ne postoji jasna odluka o tome da li treba koristiti minimalno invazivne ili konvencionalne procedure.
Prednosti minimalno invazivne hirurgije uključuju manje rezove, manje krvarenja, manje boli i brži oporavak; međutim, nedostaci uključuju ograničeno vidno polje, lako nastajanje medicinskih neurovaskularnih povreda, loš položaj proteze i povećan rizik od rekonstruktivne hirurgije.
Kod minimalno invazivne totalne artroplastike kuka (MIS-THA), postoperativni gubitak mišićne snage je važan razlog koji utiče na oporavak, a hirurški pristup je važan faktor koji utiče na mišićnu snagu. Na primjer, anterolateralni i direktni prednji pristupi mogu oštetiti abduktorne mišićne grupe, što dovodi do ljuljajućeg hoda (Trendelenburgovo šepanje).
U nastojanju da pronađu minimalno invazivne pristupe koji minimiziraju oštećenje mišića, dr. Amanatullah i saradnici iz klinike Mayo u Sjedinjenim Američkim Državama uporedili su dva MIS-THA pristupa, direktni prednji pristup (DA) i direktni superiorni pristup (DS), na uzorcima s kadavera kako bi utvrdili oštećenje mišića i tetiva. Rezultati ove studije pokazali su da DS pristup manje oštećuje mišiće i tetive od DA pristupa i da bi mogao biti preferirani postupak za MIS-THA.
Eksperimentalni dizajn
Studija je provedena na osam svježe zamrznutih kadavera sa osam pari 16 kukova bez historije operacije kuka. Jedan kuk je nasumično odabran za MIS-THA putem DA pristupa, a drugi putem DS pristupa kod jednog kadavera, a sve procedure su izveli iskusni kliničari. Konačni stepen povrede mišića i tetiva procijenio je ortopedski hirurg koji nije bio uključen u operaciju.
Anatomske strukture koje su procijenjene uključivale su: gluteus maximus, gluteus medius i njegovu tetivu, gluteus minimus i njegovu tetivu, vastus tensor fasciae latae, quadriceps femoris, gornji trapezni mišić, piatto mišić, donji trapezni mišić, obturator internus i obturator externus (Slika 1). Mišići su procijenjeni na mišićne rupture i osjetljivost vidljivu golim okom.
Sl. 1 Anatomski dijagram svakog mišića
Rezultati
1. Oštećenje mišića: Nije bilo statističke razlike u obimu površinskog oštećenja gluteus mediusa između DA i DS pristupa. Međutim, za mišić gluteus minimus, postotak površinske povrede uzrokovane DA pristupom bio je značajno veći od onog uzrokovanog DS pristupom, i nije bilo značajne razlike između dva pristupa za mišić kvadricepsa. Nije bilo statistički značajne razlike između dva pristupa u smislu povrede mišića kvadricepsa, a postotak površinske povrede mišića vastus tensor fasciae latae i rectus femoris bio je veći kod DA pristupa nego kod DS pristupa.
2. Povrede tetiva: Nijedan pristup nije rezultirao značajnim povredama.
3. Transekcija tetive: Dužina transekcije tetive gluteus minimusa bila je značajno veća u DA grupi nego u DS grupi, a procenat povrede je bio značajno veći u DS grupi. Nije bilo značajne razlike u povredama transekcijom tetive između dvije grupe za pyriformis i obturator internus. Hirurška shema je prikazana na Sl. 2, Sl. 3 prikazuje tradicionalni lateralni pristup, a Sl. 4 prikazuje tradicionalni posteriorni pristup.
Sl. 2 1a. Potpuna transekcija tetive gluteus minimusa tokom DA procedure zbog potrebe za fiksacijom femura; 1b. Djelomična transekcija gluteus minimusa koja prikazuje obim povrede njegove tetive i trbušnog mišića. gt. veliki trohanter; * gluteus minimus.
Sl. 3 Shematski prikaz tradicionalnog direktnog lateralnog pristupa s vidljivim acetabulumom s desne strane uz odgovarajuću trakciju
Slika 4. Ekspozicija kratkog vanjskog rotatornog mišića kod konvencionalnog posteriornog pristupa totalne tharacoplastike (THA)
Zaključak i kliničke implikacije
Mnoge prethodne studije nisu pokazale značajne razlike u trajanju operacije, kontroli boli, brzini transfuzije, gubitku krvi, dužini boravka u bolnici i hodu pri poređenju konvencionalne totalne tha (THA) sa MIS-THA. Klinička studija THA sa konvencionalnim pristupom i minimalno invazivnom THA koju su proveli Repantis i saradnici nije pokazala značajne razlike između njih, osim značajnog smanjenja boli, i nije bilo značajnih razlika u krvarenju, toleranciji hodanja ili postoperativnoj rehabilitaciji. Klinička studija koju su proveli Goosen i saradnici.
RCT studija Goosena i saradnika pokazala je povećanje prosječnog HHS rezultata nakon minimalno invazivnog pristupa (što ukazuje na bolji oporavak), ali duže operativno vrijeme i značajno više perioperativnih komplikacija. Posljednjih godina provedeno je i mnogo studija koje su ispitivale oštećenje mišića i vrijeme postoperativnog oporavka zbog minimalno invazivnog hirurškog pristupa, ali ova pitanja još nisu u potpunosti obrađena. Ova studija je također provedena na osnovu takvih pitanja.
U ovoj studiji je utvrđeno da DS pristup uzrokuje značajno manje oštećenje mišićnog tkiva nego DA pristup, što se vidi po značajno manjem oštećenju mišića gluteus minimus i njegove tetive, mišića vastus tensor fasciae latae i mišića rectus femoris. Ove povrede su uzrokovane samim DA pristupom i bilo ih je teško sanirati nakon operacije. S obzirom na to da je ova studija kadaverski uzorak, potrebna su klinička istraživanja kako bi se detaljno istražio klinički značaj ovog rezultata.
Vrijeme objave: 01.11.2023.
